Pre nego što bilo šta počnem, moj naklon svim dobrim ljudima koji su prepoznali trud, tekstove podelili na društvenim mrežama, a neki od njih predložili i par sjajnih tema na mail. Direktne kritike, pozitivne, kao i one negativne su najveći podstrek. Učinili ste da moje kuckanje dobije smisao. Hvala Vam na tome!
Nisam mnogo odmakao, švrljnuo sam tek ona dva, „O vama, nama i meni“ i „Leba bez motike“, ali jedno je sigurno – tek se zalećem.
Budući da je ideja sa pisanjem fino prihvaćena, ovih dana sam mislio da bih mogao uzeti bilo koju od tema koje mi se vrzmaju po glavi, pretvoriti je iz misli u reči, a reči samo složiti logičnim redom i eto teksta. Počinjao sam više puta. Najrazličitije teme, jednu za drugom. Recimo, odavno me muči način na koji plesači stiču publicitet. Problem organizacije event-ova. Patetično, probao sam čak i sa penalom „komercijala“, ali avaj. Ne ide.
Sve što sam započeo činilo se jako negativno i sivo, a to je poslednje čime želim ispratiti ovu godinu. Možda kruna negativnih vibracija oko mene, bila je ona tužna vest o velikom Džo Kokeru. Jedan manje na kratkom spisku muzičara koje bih platio da slušam uživo.
Bilo kako bilo, nešto sam morao promeniti. Isključio sam iz uma sve teme koje sam planirao da razradim i uhvatio se za najtanju slamku. Optimizam, kao jedina i poslednja opcija!
„I must have chased the dark clouds away“, kako Evidence reče.

Kada čovek, tek onako, zacrta neki cilj, obično prvi korak ka ostvarenju bude da pronađe sredstva za realizaciju. U mom slučaju, današnji cilj je jednostavan. Gledati svetu kroz prste!
Kao i svaki prosečni postadolescent – kaže za sebe, prvo gde tražim pozitivne stvari da se oraspoložim je internet.

Zahvaljujući par vrednih klinaca, nekim njihovim imućnim gazdama dobre volje i velikoj dozi entuzijazma sa obe strane, dobili smo Centar Urbane Kulture, u daljem tekstu „CUK“. Ej bre, Beograd ima CENTAR URBANE KULTURE!
Nisam toliko u tome da mogu sa sigurnošću tvrditi kojim tokom će sve da teče i funkcioniše, ne mogu da garantujem ni koliko će da traje taj hrabri projekat, ali hej, danas sam pozitivan i verujem!
Prva vest koja mi uliva nadu vezana za „CUK“ je da će pod njihovim krovom biti organizovan i Novogodišnji Hip Hop festival. Jeste, pravi hip hop festival kao Triniti u Hartfordu ili IBE u Herlenu, samo manjeg plesnog obima. Ali, hip hop u Srbiji, za Novu Godinu! Hip hop? Za Novu Godinu?! Alal vera!
Tog, poslednjeg dana 2014. godine, zatim prvog i drugog januara sledeće godine, festival bi trebalo da okupi sve najveće face domaće rep scene. Sa takvom postavom izvođača ne mogu da sumnjam u atmosferu i obim festivala. Treći januar, zamišljen kao takmičarski dan, sadržaće „Mc battle“, kao i prvo plesno okupljanje koje će biti organizovano pod okriljem CUK-a. Gledajući s tanjeg kraja, nakon nekoliko neslavnih plesnih takmičenja kod nas, objedinjeni jednim imenom organizacije, mislim da nam je baš ovakva novina bila neophodna!
Koliko sam uspeo da se informišem, Recognize crew je takođe pokrenuo jednu zanimljivu i humanu akciju. Naime, u okviru nove, neformalne grupe „Instinkt“ oni će u toku čitave sledeće godine organizovati potpuno besplatne radionice bboyinga, gde god bude zainteresovanih. Cilj je, naravno, promovisanje brejka i hip hopa u našoj zemlji. Priključujem se i navijam za projekat!
Na kraju, možda ću zvučati kao reklama za mobilne operatere ali ipak, to nije sve! Već u februaru imamo sledeće dešavanje, te 21. februara plesna ekipa 2Hot4Stage beleži svoju osmu godišnjicu postojanja i u okviru toga pravi veliko druženje koje će okupiti goste iz Francuske, Hrvatske, Mađarske, Bosne, Nemačke… Što se njih tiče, mogu prilično garantovati da će organizatori dati sve od sebe. Dobri momci, poznajem ih, popričamo ponekad.

Eto, pošto sam podlo iskoristio blog kao sredstvo promocije kojekakvih ambicioznih i zanimljivih dešavanja koja imaju isti cilj, promociju i širenje hip hop subkulture kod nas, ne ostaje mi ništa drugo do da vas pozovem da nas podržite i stanete uz nas. Skladno sa prazničnom atmosferom, praviću se da ne postoji ona stara srpska „Nema nas mnogo, ali bar se mrzimo“. Verujem da smo malo više od toga.
Danas, u vreme kada su mediji zauzeti dizanjem cena unosnim poslovima sumnjivog morala i bivšim devojkama dece poznatih ličnosti, ne bi bilo loše da bar mi naše pametne telefone iskoristimo za ne tako glupe stvari. Možda za rezultat neki element bude bogatiji, a hip hop tribine „My People-a“ budu brojnije za par glava.

Nakon svega, nova godina samo što nije. Mora da bude bolje, uostalom, koliko može biti gore?

S obzirom da je spisak lepih stvari koje bih za praznike poželeo svim ljudima koji me čitaju poprilično dugačak, biću kratak i jasan:

Srećno Vam sve po spisku!

 

Lex