Ne znam kako se uopšte počinju ovakvi tekstovi. Mislim na one gde bi trebalo da se predstavim, kažem šta tražim ovde i ko je to meni omogućio.
Ekipa vrednih momaka, nazovimo ih “urednika” web portala “HipHopLife.rs” porazgovarali su jednom prilikom sa mnom na temu pisanja za njihov sajt, dao sam reč da bih možda i mogao nekad nešto žvrljnuti kada uhvatim slobodnog vremena za kojekakve nove stvari…I eto mene!
Budući da nisam ljubitelj ukrštenih reči, TV nemam, a sa ove dve rupe u kolenu sam prilično zakovan za krevet, odlučio sam da ipak uradim nešto korisno izmedju čitanja knjiga i igranja nba 2003.
Nikada nisam pisao blogove, niti kolumne, novinske rodove čak ne znam ni da nabrojim, pa budući da ni moji urednici nisu baš neki urednici, a bome ni novinari, mislim da ću se savršeno uklopiti. Ne, zaista, šalu na stranu, ne bih da vrednujem ičiji rad, dok god se može nazvati radom, posebno ne momke koji se toliko trude da pokrenu ovaj sajt, samo želim da aludiram na moje iskustvo u ovakvom obliku pisanja. Ipak, trudiću se. To obećavam!
Najzad, Hiphoplife.rs je domaći hip hop portal, te ću o domaćem hip hopu i pisati. Ne isključivo, ali živimo ovde na žalost, pa bi bio red ako ništa drugo.
Moj element je bboying i tu i tamo moji tekstovi će uglavnom biti vezani za našu plesnu scenu, koju podsećam, čini i nekoliko stotina plesača koji ne plešu break, ali o njima i svemu tome u nekim od sledećih tekstova.

Na kraju, moje ime je Aleksandar Marković, u daljim tekstovima potpisan pseudonimom Lex, kako me većina i zna.
Vas troje koji me budete čitali imaćete priliku da mi pišete na lex2h4s@gmail.com i predlažete čega bih to mogao da se dotaknem u nekim od sledećih tekstova, a ja ću se potruditi da ispoštujem svaki iole kulturan predlog dok god me faza sa pisanjem i pokvarenim kolenima bude držala.
U zdravlje!

LEX

lex